26. 04. 2014.

Anatomija čovjeka - Mišićni sistem

Anatomija čovjeka je posebno područje anatomije koje proučava stukturu i sisteme organa u ljudskom tijelu, ostavljajući tkiva histologiji a stanice citologiji. Ljudsko se tijelo, kao i ona svih životinja, sastoji od sistema, koji se sastoje od organa, organi od tkiva a tkiva od stanica...






Mišići su djelatni aktivni pokretači našeg tijela. U ljudskom ih tijelu ima više od 500, a zajedno s kostima oni pokreću ljudsko tijelo te čine sistem organa za kretanje. Oni opuštanjem i stezanjem pokreću kosti. Radom mišića upravlja središnji živčani sistem. Svi tjelesni mišići čine oko 40% mase ljudskog tijela, a mišićna masa muškarca u prosjeku je oko 15% - veća od one u žena.

Vrste mišića


Mišiće izgrađuje mišićno tkivo koje može biti:
  • Poprečnoprugasto mišićno vlakno je tvorba nastala nepotpunom diobom mišićnih stanica, pa imaju poprečne pruge i više jezgara. Od njega su građeni mišići vezani uz kosti. Rade pod utjecajem naše volje. Srčano mišićno tkivo je poprečnoprugasto uzdužno povezano. Ujednačeni srčani ritam kontrolira autonomni živčani sistem i hormoni, stoga jedino oni mogu utjecati na njegov izmijenjeni rad.
  • Glatko mišićno tkivo kontrolirano je autonomnim živčanim sistemom ili hormonima. Građeno je od vretenastih stanica s jednom jezgrom. Bez glatkih mišića hrana ne bi mogla prolaziti tijelom, a mokraćni mjehur funkcionirao bi sasvim drugačije.

S embriološkog aspekta jako je bitno razlikovati mišiće po njihovu postanku. Svi skeletni (poprječnoprugasti, voljni) mišići nastaju iz paraksijalnog mezoderma (svi osim mišića šarenice koji nastaju iz ektoderma očnog vrča). Glatko i srčano mišićje nastaju od visceralnog mezoderma.

Hemijski sistem mišića


Kosturni mišići sadrže 72 - 80 % vode i 20 - 25% suhog ostatka. Bjelančevine čine 85 % suhog ostatka, a ostalih 15 % sačinjavaju razne dušićne i bezdušićne tvari. Mišićni filamenti sadržavaju najmanje četiri glavne bjelančevine: aktin, tropomiozin, troponin i miozin. Tanki filamenti sastavljeni su od prvih triju bjelančevina, a debeli filamenti sastoje se uglavnom od miozina. Miozin i aktin zajedno čine 55 % ukupnih bjelančevina skeletnog mišića.

Građa mišića


Mišićna vlakna spajaju se u snopiće, koje poput odjeće obavija ovojnica od vezivnog tkiva. U svako mišićno vlakno ulazi ogranak živčanog vlakna kako bi ga potaknuo na rad. Snopićima hranu i kisik donose sitne žilice (kapilare), usput odnoseći ugljikov dioksid i štetne tvari. Manji mišić čini nekoliko snopića, a veći mišići mogu imati i stotine snopića. Svaki je mišić obavijen ovojnicom od vezivnog tkiva na koju se nadovezuju čvrsta i savitljiva tetivna vlakna. Tetive vežu mišiće uz kosti. Osnovna jedinica skeletnog mišića je mišićno vlakno, čija dužina varira od par milimetara do nekoliko centimetara. Mišićno vlakno sadrži mišićna vlakanca ili miofibrile, koja omogućuju osnovno svojstvo mišića, sposobnost skraćivanja ili kontraktilnost. Mišićna vlakna formiraju snopiće i snopove koje povezuju i oblažu vezivne ovojnice. Cijeli mišić oblaže vanjska vezivna ovojnica ili ovoj, tj. mišićna fascija.

Vezivne ovojnice mišićnih vlakana i snopova skupljaju se u čvrsti snop vezivnih vlakana koja tvore tetivu, polazni i završni dio mišića koji se hvata na kost. Tetiva djelovanje mišićne kontrakcije prenosi na kost i tako omogućuje obavljanje pokreta. Ako je mišić snažan, mjesto na kosti gdje se tetiva hvata je izbočeno u greben ili kvrgu. Pojedini mišići imaju dvije ili više polazišnih tetiva i jednu završnu, pa govorimo o dvoglavom (biceps), troglavom (triceps) ili četveroglavom (quadriceps) mišiću. Jedna ili više tetiva može biti i u sredini mišića, pa govorimo o dvotrbušastom ili višetrbušastom mišiću (npr. ravni trbušni mišić). Mišić može premoštavati i djelovati na jedan ili više zglobova, pa razlikujemo jednozglobne, dvozglobne i višezglobne mišiće.

Podražaj za mišićnu kontrakciju dolazi putem motoričkog živca. Pojedini motorički živac može inervirati svega nekoliko, pa do više stotina mišićnih vlakana; jedan motorički živac zajedno sa svim mišićnim vlaknima koje inervira naziva se motorička jedinica.

Pojedini pokret rijetko izvodi samo jedan mišić. Za dva ili više mišića, koji vrše isti pokret kažemo da su agonisti (npr. dvoglavi i nadlaktični mišić vrše pokret fleksije podlaktice). Za dva ili više mišića koji vrše suprotni pokret u određenom zglobu kažemo da su antagonisti (npr. dvoglavi i troglavi mišić nadlaktice, koji vrše suprotne pokrete (fleksije i ekstenzije podlaktice). Sinergisti su pak mišići koji sudjeluju pri izvođenju određenog pokreta, ali ga sami ne vrše (npr. mišići trupa koji djeluju kao fiksatori pri pokretima ruku).

Razni pojmovi označavaju različite vrste mišićne kontrakcije: pojam koncentrična i ekscentrična kontrakcija označava da li se mišić skraćuje ili izdužuje pri kontrakciji; izometrička kontrakcija naziv je za kontrakciju mišića pri kojoj ne dolazi do skraćivanja i vršenja pokreta, iako se povećava mišićna napetost. Pojam izokinetička kontrakcija koristi se za pokret sa stalnom kutnom brzinom, a prisutan je pri radu na tzv. izokinetičkim dinamometrima, spravama za mišićnu dijagnostiku i rehabilitaciju. Pojam kinematički lanac označava ulančavanje više segmenata tijela pri određenom pokretu; otvoreni kinematički lanac označava pokret pri kojem je distalni segment tijela slobodan u prostoru, dok zatvoreni kinematički lanac označava pokret, kada je distalni segment fiksiran. Kod zatvorenog kinematičkog lanca pokret se obavezno vrši u svim zglobovima, dok se kod otvorenog kinematičkog lanca pokret može neovisno vršiti u svakom zglobu.

Šta se događa unutar mišića prilikom podizanja tegova?

  1. Kontrahirajući elementi - miofilamenti aktin i miozin - povećavaju se u veličini (hipertrofija);
  2. Miofibrili povećavaju svoju veličinu;
  3. Motorički živci i motoričke završne pločice koje stimuliraju mišiće mogu se povećati u broju;
  4. Količina vezivnog tkiva unutar mišićnih stanica može se povećati;
  5. Količina krvi koja cirkulira prema i kroz mišiće se povećava i broj kapilara unutar vlakna može se također povećati.